Ovih dana Nikolina i ja dobile smo predivnu mogućnost prvi put u javnosti predstaviti apostolat Pod Smokvom. Kako je ovo općenito bilo moje prvo javno djelovanje, strah se poprilično uvukao u moje srce. Znajući kako predstavljam projekt i sve što on nosi, to je u meni prouzročilo neku posebnu težinu i odgovornost. U meni su se pojavile sumnje i u misli dolazila razna pitanja: Kako ću ja to? Hoću li naći prave riječi? Hoću li uopće pronaći riječi? Hoćemo li biti prihvaćeni?
Izlaganje je bilo na frami u Širokom Brijegu, gdje sam i rođena, što mi je bilo dodatno opterećenje jer ne kaže se bezveze kako nitko nije prorok u svome zavičaju. Trema mi je rasla, kako se vrijeme približavalo, a u meni je i dalje bio prisutan lagani strah, usprkos dobroj pripremi.
Došao je i taj dan, ušli smo u dvoranu, pripremile projektor i krenule s predavanjem. Nastojala sam se smiriti i pouzdati se u Boga, koliko sam mogla.
I kad sam si posvijestila da nismo mi tu bitne već Onaj koji je sama bit ovog projekta, riječi su počele same od sebe teći. U toj dvorani bio je prisutan Duh Sveti. Nadahnuo nas je da govorimo i svjedočimo o Smokvi i njenim plodovima. Ja koja sam se pitala i strahovala kako ćemo ispuniti ovo vrijeme, ono je prebrzo prolazilo dok smo svjedočile o Božjoj ljubavi koja se izlijeva na nas preko ove Smokve, žive Božje riječi. Framaši su nas tako lijepo ugostili i pažljivo slušali o radu ovog apostolata. Srce mi je bilo ispunjeno radošću i ljubavlju prema njima, prema samom Bogu što sam imala mogućnost biti Njegov glasnik u svojoj frami u Širokom Brijegu. Pričali smo o nastanku projekta, misiji projekta, o svim grupama koje djeluju unutar Smokve te o našim vjernim pratiteljima bez kojih ovaj apostolat ne bi imao smisla. Htjela sam naglasiti važnost korištenja talenata u dobre svrhe, koristiti ih kao zahvalu Bogu jer nam ih daje nezasluženo. Iako mi uživamo dok radimo ono što volimo, osjećamo se ispunjeno dok crtamo, pjevamo, sviramo, to zapravo ima veću važnost od našeg vlastitog zadovoljstva. Talenti su nam zapravo darovani kako bismo obogatili drugoga, kako bi taj drugi susreo Boga, Božje djelo preko njih. Nalazeći se Pod Smokvom shvaćaš kako je sve ovo zapravo veće od tebe, da si tu samo jedna karika, da si ti Božji instrument kojeg On koristi kako bi ljude približio k Sebi. Oduševljenje je bilo veliko kad smo čuli od framaša da se smokvini youtube videi puštaju na satovima vjeronauka te na želji za buduću suradnju i druženja. Slušajući sve te divne mlade osobe koji su nam tako radosno pristupile, ispitivale o samom projektu, shvaćaš kako je Smokva jedan projekt kojeg zaista Gospodin blagoslivlja.
Zahvalna sam dragom Bogu što je preko duhovnog asistenta frame fra Augustina potaknuo nas dvije da predstavimo ovaj projekt. Zahvalna sam i našem fra Mati što sam dijelom ovog apostolata, što Bog dotiče srca i otvara dušu za nove plodove. Dragi Smokvaši i Smokvašice i svi pratitelji, nastavimo i dalje zalijevati našu Smokvu kako bi ona nastavila donositi sočne plodove, kako bi Božja riječ dolazila do onih srdaca koja vape za živim Bogom, za Isusom Kristom. Bog vas blagoslovio!
Marija Hrkać
