Današnje Evanđelje donosi nam događaj u kojem Isus ozdravlja gubavca. Taj gubavac dođe k Isusu, pokloni se i reče: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti."
Zašto govori "ako hoćeš"? Prvo mu se obraća sa "Gospodine" i klanja mu se, što znači da vjeruje da ovaj to može učiniti. Govori "ako hoćeš" kao da mu je svejedno, a sigurno mu nije bilo svejedno jer je zbog bolesti bio odbačen i izopćen iz društva. Kolika li je vjera ovog čovjeka da moli nešto i spreman je prihvatiti da to i ne dobije.
Iako me se jako dojmilo ovo "ako hoćeš" i podsjetilo da uvijek trebamo tražiti Božju volju i neke stvari prihvatiti iako ih trenutno ne razumijemo još mi se više u srce urezalo ono što je Isus učinio. Isus pruža ruku i dotakne ga. Jednog gubavca koji je navikao da se ljudi zgražaju nad njim i skreću pogled a kamoli da ga dotaknu. Isus nije samo pogledao s visoka, prošao i rekao izliječen si, nego ga je dotaknuo i rekao "hoću".
Isus nije negdje na oblačiću, negdje daleko razmatrajući naše molitve kao neke zahtjeve koji se njega ne tiču. Isusa zanima sve i želi ti biti blizu, u svakoj situaciji. Svakog dana, svake sekunde tvoga života, Isus ti pruža ruku.