"Žena kad rađa, žalosna je
jer je došao njezin čas;
ali kad rodi djetešce,
ne spominje se više muke
od radosti što se čovjek rodio na svijet."

Pošto je ovo ipak mjesec naše Nebeske Majke odlučila sam se za ovaj crtež.
Dok nisam rodila bilo mi je teško razumjeti kako se u sekundi može zaboraviti bol, višesatna bol. Ali kada ugledaš ono maleno djetešce, koje je do prije minutu "igralo" u stomaku, sada je tu. U rukama majke svoje, u najsigurnijem zagrljaju.
Tako je i s duhovnim rođenjem, boli. Teško nam se nekada s našim ranama razdvojiti. Možda zbog straha od boli, možda zbog nedostatka vjere. Pogotovo one rane koje su dublje i duže tu. Boljele su, a njihovo izvlačenje može boljeti opet.
Gospodine Bože, rodi me nanovo. Pripremi me ovdje na zemlji, kao što se i dijete priprema u majčinu trbuhu, za moj Dom kamo i pripadam, za Nebo.