„Marta, Marta. Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno.

Tri datuma su ostala za upisivanje za crtež u listopadu, otvorim prvi koji je ostao i vidim svoje najdraže čitanje. Na prvu sam bila presretna, no kasnije, kako sam razmišljala o tome, osvijestila sam da je baš zato i teže išta nacrtati i napisati. Znala sam si često pomisliti kako me moje ime na neki način obilježilo i da zato nekada brinem previše i toliko tražim to nešto. Ali mislim da nas je puno više takvih u ovome svijetu, ima dosta 'Marta'. Kao maloj mi je bilo krivo kada se to čitanje čitalo, pa je rečeno da je Marija izabrala bolji dio. Ima nešto u svim tim postupcima koji dolaze u osobama Marte i Marije. Slušanje, odmor, ispitivanje, upijanje, briga, razmišljanje, marljivost. Ovim crtežom sam htjela ukazati na to da, ako Ga pustimo da ide uz nas, da nam prati korake, da idemo prema tome potrebnom. I okružuju nas i lijepi i ružni trenuci, smisao i besmisao situacija i trenutaka, boje i ne boje. Sami ne možemo. Što prije to osvijestimo, to ćemo prije krenuti tamo gdje bi i trebali. Svaki tmurni dan stvarno negdje krije svoju boju. I zato se ne boj, ne izbjegavaj svakodnevne kistove koji ti boje puteve. Hodaj, ali ne zaboravi gledati. Radi, ali ne zaboravi stati i odmoriti. Razmišljaj, ali ne brini previše. I ponovi si, zapamti, jedno je potrebno!