Koliko puta sam se uhvatila u tome da drugoga odvraćam od njegovog puta, od njegovog križa koji ga posvećuje, od njegove patnje.

Samo zato što je meni bilo teško gledati kako netko sam pati, nosi svoj križ, bori se…

I kada se uhvatim da to činim kao Petar koji je odvraćao Isusa od Njegove patnje, sjetim se da je ipak jedan Križ mene spasio i da nemam pravo drugome uskraćivati tu milost koja ga čini sličnim Isusu. 

Gospodine, daj nam milost da puštamo naše bližnje da idu putem koji si Ti zamislio za njih, a ne kojim ja mislim da trebaju ići.

Hvala Ti što ljubiš i nas Petre :)