"Radujte se u onaj dan i poskakujte: evo plaća vaša velika je na nebu."

Često sam se pitala zašto sam toliko očarana nebom. Tim prekrasnim plavetnilom, prošaranim bijelim oblacima koji lagano putuju s jedne strane na drugu. Mogla bih ga promatrati satima. Fotografirati ga u različitim vremenskim prilikama. Njegova dubina tako umiruje. Čini se tako daleko i nepoznato, a opet daje nekakvu neobičnu sigurnost.

Jedna prekrasna pjesma kaže: 

"Blažen je onaj koji spozna da ne može, 

da treba mu Tvoja milost na dar. 

Taj Ti dolazi, taj iščekuje,

Tvome pogledu on se raduje. 

On će slavit' kada dođe Tvoj dan". 

("Vjerujem" - Vanessa Mioč i Alan Hržica)

 Prestanimo se pretvarati da smo jaki i da možemo sve sami, da sve mora biti savršeno. Prihvatimo da smo ranjivi i slabi. Na zemlji savršenstvo nije moguće. Stvoreni smo za Nebo. Nebo je to savršenstvo za kojim čeznemo. Tamo gdje je Krist, tamo je i Kraljevstvo. Kraljevstvo dolazi zajedno s Kraljem. Početak toga Kraljevstva na zemlji jest u crkvi (Sveta Misa), a ispunjenje će doći u Nebu. 

Postavimo Isusa kao prioritet u životu. Na to smo pozvani svaki put kada na Svetoj Misi izgovaramo tajnu vjere: "Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo". Naviještati znači imati Isusa. Biti blažen znači susresti Boga, dopustiti Mu da ti pomogne. Predati Mu svoj život i odnose sa svakom osobom, kako bi mogao obogatiti svakoga koga susretneš. Više je radosti u davanju, nego u primanju. Zato, okružujmo se ljudima, a ne stvarima. Navezanosti na materijalno onemogućuju ljubav, a dana nam je zapovijed da ljubimo jedni druge. Otvorimo vrata jedni drugima. Jedino ljubavlju možemo savladati zlo.