Bol, tuga, ranjenost, bespomoćnost, tama i razni strahovi su me sve više i više vukli na dno. Ti strahovi su me obarali i činili uplašenom, ranjenom, bezvrijednom, tužnom. I onda upoznam Njega, mog Isusa, koji me čvrsto držao za ruku da bi me spasio. Svojom ljubavlju je polako i strpljivo liječio i ozdravljao moje srce koje je bilo tvrdo i okorjelo. Malo po malo u meni se rodio novi život, ja sam Isusu povjerovala, to je milost koju mi On dade. Ta milost je neprocjenjiva. On je ušao u moj život i liječi sve bolesno u meni. On je moj Kralj, On me ljubi neograničenom ljubavlju. U mom srcu On je baklju zapalio, baklju koja stalno gori.
Ja nesavršena i grešna smanjim svojom grešnošću taj plamen, ali On pokazuje i pomaže da svoje srce čistim i poliram da može novo ulje uliti da gorim. Taj plamen je plod Njegove Savršene Ljubavi. Jer kad imaš Isusa imaš sve. Tvoj život postaje ispunjen ljubavlju, radošću, smijehom. Koliko si ispunjen s Njim, toliko si i živ, ovo drugo je sve nevažno. On nadjačava u tebi sve strahove i pomaže ti da sve s Njim u ljubavi preboliš. Gdje god živimo, neka to bude naša smokva koja će donositi najsočnije plodove, plodove ljubavi. Tim plodovima hranimo bližnjega da i on doživi tu ljubav jer ta ljubav je naš ulazak u nebo. Mi jesmo slabi, nejaki i grešni, ali kad Njega pustimo u srce, On je taj pokretač, On je snaga, On nas podiže i On nas hrani najsočnijim plodovima. Molimo za ustrajnost, a Isus će nam drugo nadodati.