Isus nam u današnjem Evanđelju donosi zanimljivu sliku: na svetom mjestu, u Hramu, nalaze se farizej i carinik, „javni pravednik“ i „javni grešnik“. Isus nam govori njihove molitve, njihove misli. S jedne strane, imamo čovjeka koji je u najmanju ruku, korektan- on se drži Zakona, posti, daje desetinu... Ipak, u njegovoj molitvi kao da je sve našlo mjesta, osim Boga. On u svojoj molitvi ne govori o Bogu, govori o sebi. 

S druge strane, u dnu hrama nalazi se čovjek koji duboko doživljava svoju grešnost i nedostojnost. On je čovjek kojeg svi mrze- i njegovi sunarodnjaci i okupatori za koje je radio. On u toj nezavidnoj situaciji odlazi na jedino mjesto gdje može naći mir i utjehu, u Hram. 

Iskreno me potiče i fascinira činjenica da su i jedan i drugi mogli doći k Bogu. On nas sve i uvijek prima u svoje naručje.

 Hvala ti , Bože, što ti svatko može doći kad nam je najteže, kada smo izgubljeni . Hvala ti što nas u ovom Evanđelju učiš kako trebamo moliti . Pomozi nam da shvatimo kako pred tebe možemo doći u svojoj grešnosti. Daj nam svima poniznosti da možemo priznati svoje grijehe i snage da se možemo protiv njih boriti