„U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put." Reče mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?" Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“

Znaš, nekada mi baš bude teško pratiti taj Put. Padaju na mene neki teški križevi i dođe mi da ih odbacim i hodam bez tereta. Ali, kad ih se „oslobodim“ primjećujem da tu više nema Tebe, i bude mi još teže. Shvaćam da ne mogu u isto vrijeme birati lakši put i pratiti Tebe. Kako je jedan naš pjevač rekao: „Put u raj nije posut ružama!“ Tek kad se odlučim čvrsto zagrliti te križeve, osjećam Tebe i Tvoje ruke kako mi pomažu nositi ih, i oni odjednom nisu više tako teški, a ja opet ustajem i hodam. Jer to si Ti, Ti si taj Put o kojem govoriš, put milosrđa, oprosta i ljubavi. Nikada nisi ni rekao da će biti lagano. Zato, ako je trnovito i križovito, znam da hodam s Tobom, i da sam sve bliže tom obećanom domu kojeg mi spremaš u vječnosti. Domu cvijeća, svjetlosti i vječne radosti.