U evanđelju po Ivanu posebno mi je zapala za oko rečenica: "Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju? « To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti." Isus zna, sve zna, a naša briga, ljudska briga je nešto što je zemno. I kao što kaže prorok Izaija: Moje misli nisu vaše misli i moji puti nisu vaši puti. Kroz sliku sam želio prikazati zelenilo kao livadu i plavetnilo kao nebo, a Isusa u središtu raširenih ruku jer On je uvijek tu raširenih ruku za nas i čeka nas. Opet otvorena prsa i plavetnilo u koje se može ulaziti jest slobodan ulazak u Crkvu, u Krista. I ljudi dolaze i hrane se, a On je uvijek tu za nas i daje se. Slika ljudi koji idu primiti tijelo Kristovo-pričest jest nešto što me uvijek oduševljava. Oduševljava me koliko se Bog daje za svakog od nas u jednakoj mjeri, nikome ne manjka tijela Kristova, nikome ne manjka Ljubavi, nikome ne manjka otvoreno srce u koje možemo se skriti. Slika je prikaz Krista koji te čeka, hrani, daje se za tebe, mene i svakoga jednako te iščekuje da te zagrli. Dopusti Isusu da uđe u tvoj život i da ti pokaže svoju neizmjernu ljubav. Hvala ti Isuse što si uvijek tu za mene i kad ja nisam za tebe, i kad te zaboravim, i kad zalutam, ti vjeran ostaješ.
18.04.2021

BOG JE VJERAN
Crtač: Nikola Drljepan
Opis/impresija