28.11.2020
BUDNOST

Čitajući evanđelje pitala sam se što povezuje ono što Isus stavlja na suprotne strane: razne neumjerenosti i budnost. Neumjerenosti redovito znače bijeg od odgovornosti, istine, rana i boli, težine svakodnevice i šireg društva; znače prikrivanje vlastite manjkavosti i nedostataka; znače strah od promjena, gubitka kontrole. Lažne kontrole. U suštini sve više zarobljavaju i postaju stvarna prepreka sretnog i smislenog života. Budnost je sasvim nešto drugo od toga. Budnost je život. Isus za sebe kaže da je Put, Istina i Život. Tako, zastala sam i promatrala svoj život. Što je prethodilo mojoj budnosti, doduše, još uvijek nesavršenoj? Trebalo se desiti otrježnjenje. To je ta riječ. Odjednom sam imala sliku ogledala pred sobom. Bilo je prazno. Na ogledalu sam željela vidjeti svoje otrježnjenje. Vrtjela sam sjećanja u glavu i uspoređivala ih. Izdvojila sam dva najistaknutija, iako je bilo puno drugih važnih, i prije i poslije njih: 1.duhovna obnova pokojnog fra Linića u mojoj župi kada se s Presvetim približavao mjestu gdje sam i ja bila - bio je to prvi iskren susret s Gospodinom i s mojom vlastitom stvarnošću; 2. susreti s ljudima koji su bili radosni unatoč raznim nedaćama - puno je veselih ljudi na ovom svijetu, malo sam susrela radosnih, a to su oni koji uistinu žive Krista. Svatko od nas vjerojatno ima različite točke otrježnjenja, možda neke naizgled nisu odmah bile povezane s Kristom, ali su nas potaknule u njegovom smjeru... Željela sam tog Krista kojeg oni nose u sebi i znala sam da će to okrenuti moj život za 180°. Daleko od toga da je bilo lako, ali sam pronašla Radost. To sam željela prikazati ovim crtežom, dok zalijepljene cedulje na zidu znače tek neke naše neumjerenosti koje nas koče za budnost, što treba mijenjati, odbaciti od sebe. S Bogom je moguće.

BUDNOST
Crtač: Petra Hudoletnjak
Opis/impresija

Čitajući evanđelje pitala sam se što povezuje ono što Isus stavlja na suprotne strane: razne neumjerenosti i budnost. Neumjerenosti redovito znače bijeg od odgovornosti, istine, rana i boli, težine svakodnevice i šireg društva; znače prikrivanje vlastite manjkavosti i nedostataka; znače strah od promjena, gubitka kontrole. Lažne kontrole. U suštini sve više zarobljavaju i postaju stvarna prepreka sretnog i smislenog života. Budnost je sasvim nešto drugo od toga. Budnost je život. Isus za sebe kaže da je Put, Istina i Život. Tako, zastala sam i promatrala svoj život. Što je prethodilo mojoj budnosti, doduše, još uvijek nesavršenoj? Trebalo se desiti otrježnjenje. To je ta riječ. Odjednom sam imala sliku ogledala pred sobom. Bilo je prazno. Na ogledalu sam željela vidjeti svoje otrježnjenje. Vrtjela sam sjećanja u glavu i uspoređivala ih. Izdvojila sam dva najistaknutija, iako je bilo puno drugih važnih, i prije i poslije njih: 1.duhovna obnova pokojnog fra Linića u mojoj župi kada se s Presvetim približavao mjestu gdje sam i ja bila - bio je to prvi iskren susret s Gospodinom i s mojom vlastitom stvarnošću; 2. susreti s ljudima koji su bili radosni unatoč raznim nedaćama - puno je veselih ljudi na ovom svijetu, malo sam susrela radosnih, a to su oni koji uistinu žive Krista. Svatko od nas vjerojatno ima različite točke otrježnjenja, možda neke naizgled nisu odmah bile povezane s Kristom, ali su nas potaknule u njegovom smjeru... Željela sam tog Krista kojeg oni nose u sebi i znala sam da će to okrenuti moj život za 180°. Daleko od toga da je bilo lako, ali sam pronašla Radost. To sam željela prikazati ovim crtežom, dok zalijepljene cedulje na zidu znače tek neke naše neumjerenosti koje nas koče za budnost, što treba mijenjati, odbaciti od sebe. S Bogom je moguće.