Veličina ljudske poniznosti je u tome koliko smo spremni sami sebe umanjiti, da bi u toj malenosti Božja ljubav postala vidljiva. Kad se ponizujemo pred nekim, postajemo sličniji Isusu. On je pokazao pravi put poniznosti koja vodi do uzvišenja, do Uskrsnuća. Ponizan čovjek nije svjestan svoje poniznosti, to mu postaje prirodno.

Poniznost je svetačka riječ i budući da se bliži njezin spomendan spomenula bih sv.Majku Tereziju. Ona je ogledalo poniznosti, tako mala a tako velika. Cijeli svoj život posvetila je odbačenima i najsiromašnijima. U njima je napajala žednog Isusa. To su bili ljudi koji joj nikada nisu mogli uzvratiti, ali kao što današnje evanđelje kaže "Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću." Ona je to dokazala i zato ju je Isus pozvao k sebi.
Znaj da Bogu nije bitno što imaš na sebi i kakve titule ti stoje uz ime, već Mu je bitna veličina tvoje malenosti pred drugima, odnosno prozirnost tvojeg "ja" kroz koju može Njegova svjetlost osvjetljavati životne putove bližnjih.