On uzdahnu iz sve duše. Što se nalazi u Njegovoj duši? Što ga je nagnalo da uzdahne?

Ljubav prema nama. U Isusovom srcu krije se sav svemir, bezgraničan, nepojmljiv. On je Tvorac svemira. Sve ima na svom dlanu. A opet, ljubi mene, tako malenog, neznatnog. Njegovo srce nabubrilo je od ljubavi za mene. Ima sav svemir, ali želi baš mene. Jer sam Mu važnija čak i od plavog neba, sjaja zvijezda, bijelih oblaka, predivnih galaksija.
Ja tražim znak s neba, znak da me On ljubi, da je tu, a zaboravim pogledati u Nebo. Tražim Njegovo lice, a zaboravim kako izgleda. A Isus uzdahne iz sve duše i kaže: "Pogledaj me. Zar ne vidiš odraz Neba na mom licu? Sjaj zvijezda u mojim očima, koje te zaljubljeno gledaju i bdiju nad tobom? Zrake sunca iz mog Srca, kao zrake krvi i vode, koje teku kao izvor milosrđa i ljubavi za tebe?"
Isuse, želim uvijek gledati u tvoje lice i blagi pogled, u tvoje probodene dlanove, i sjetiti se koliko sam Ti važna. Taj uzdah iz tvojih dubina, iz tvoje duše, nek me podsjeti da ti dišeš za mene kad ja ne mogu, da tvoje Srce kuca za mene kad moje izda, jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je tvoja da mnom, kako je istok daleko od zapada, tako udaljuješ od mene bezakonja moja.