Isus nam se u prispodobi ponovo očituje kao Zaručnik. Na taj način nam pokazuje kakvu ljubav gaji prema nama, supružničku ljubav, ljubav koja se odlučuje za mene, za tebe. Isusova ljubav je savršena i nije uvjetovana kao što često zna biti ljudska ljubav. Ipak, teško nam je vjerovati Isusu zbog rana prouzrokovanih od čovjeka. Dok pred čovjeka stavljamo razna očekivanja i razočaravamo se neispunjenjem istih, On stoji izvan svih očekivanja. On nam dolazi u susret, dolazi k svojoj zaručnici. Iako zna biti teško, zar nije predivno iščekivati voljenu osobu, odbrojavati sate i dane, i radovati se susretu. A koliko jako čeznemo za Njim, koliko se radujemo sjedinjenju s Njim? Isus traži samo da budemo pripravni, pa čak iako znamo biti umorni od čekanja, ne zaboravimo upaliti svjetlo kako bi nas pronašao. Ne zaboravimo osvijetliti naša srca. Ne budimo poput ludih djevica, ne živimo život po pravilima, a bez žive vjere. Gospodin nam je dao Duha Svetoga koji će nas voditi. Stoga, budimo poput mudrih djevica, u svojoj slabosti tražimo pomoć od Duha Svetoga, molimo za dar vjere, povjerenja u Boga, dar milosrđa, dar radosti i najviše dar ljubavi.