Danas se poistovjećujem sa slijepcem iz Betsaide. Često me buka u masi otrgne iz Tvojih ruku i tada postajem slijepa. Slijepa i za sebe i za druge. Danas opet činim taj važan korak pružanja ruke prema Tebi, Isuse. Poput novorođenčeta koje, po dolasku na svijet, prvi puta dodiruje ruku svoje majke, tražeći sigurnost. Ponovno uzimam Tvoju ruku, krvlju natopljenu. Ona je moj vječni podsjetnik tko si u mom životu. Ti si moj prioritet: jučer, danas i zauvijek! Ta ruka zna što će sa mnom. Ona me stvorila. Ona me ljubi. Otvori moje oči, Isuse! Tvoj sam dragocjeni biser. Želiš da se ponovno rodim. Svaki put kada padnem, želiš da Ti se ponovno približim. Svaki put sve više.

Crtež je odraz iskrene povezanosti svakog ljudskog bića s Isusom. Novorođenče nakon poroda oko ruke dobiva plastičnu narukvicu s identifikacijskim brojem. Tako znamo koja beba pripada kojoj majci. Postoji još jedan roditelj, iznad svih ovozemaljskih. To je naš Gospodin. U dlanove nas je svoje urezao. Svakoga od nas. Čak i ako nemaš biološkog oca ili majku, ti si još uvijek nečije dijete - dijete Božje. Neka ta spoznaja ispuni tvoju nutrinu mirom i nježnošću. Neka ispiše na tvojoj "identifikacijskoj narukvici" da si Isusov/a. To je jedini put u slobodu. Imaj povjerenja. Prepusti se. On na sve misli. Važan Mu je samo tvoj čisti pogled. U njemu vidi tvoje srce. Očisti svoj pogled od svake sljepoće ovoga svijeta. Usmjeri ga na Isusa!