Današnje evanđelje može biti jako poučno za one koji čekaju. Ana, žena u godinama, posvetila je svoj život Bogu. Iako je okusila težinu života, pronašla je smisao u Njemu. Vjerovala je u dolazak Mesije te je skoro cijeli svoj zemaljski život provela u iščekivanju. No, Ana je ovo čekanje usavršila postom i molitvom služeći Bogu. On je prepoznao njenu iskrenu žrtvu te joj je darovao milost da upozna Spasitelja. Ana je bila oduševljena, presretna i počašćena jer je upoznala živoga Boga. Kolika je samo njena radost bila da je klicala o Božjem milosrđu. Možeš li sebe staviti u njenu ulogu? Bog nam kroz Anu govori kako čekanje treba izgledati. Gledajući u njenu privrženost i vjeru možemo pogledati i u svoja iščekivanja, koliko su burna, teška, prigovarajuća i nestrpljiva. Nije čak ni bitno čekaš li strpljivo, niti vjeruješ li da će te Bog čuti. Bog ti pokazuje da ovo čekanje upotpuniš kroz molitvu, odricanje i dobra djela. Potrebno nam je da žrtvujemo malo sebe kako bismo bili pročišćeni i sposobni primiti blagoslove  koje nam je Bog spremio. A kad te Bog pohodi i spusti rijeku milosti na tebe, budi poput Ane, slavi Gospodina i navješćuj svima kako su predivna Njegova djela.

Drugi dio evanđelja vrlo malo spominje Isusovo odrastanje, ali to je presudilo da nacrtam Isusa. Isus kao i svaki drugi dječak otkrivao je svijet oko sebe, pokušavao je otkriti i razumjeti svoje poslanje. Zamišljam Ga kako se kreće kroz prirodu, nježno dodiruje svaki vlat trave, pronalazi ljepotu u svemu stvorenome. Oduševljen je prirodom jer ona na neki način predstavlja raznoliku Božju ljepotu. Isus u otkrivanju svoje svrhe postojanja prolazi jedan put sazrijevanja, raste u mudrosti. Otac je kroz Duha Svetoga ispunjavao Isusovo dječje srce ljubavlju i milošću prema drugima. A Duh Sveti je uvijek bio nad Njime, djelovao u Njemu i kroz Njega.