„Pastir dobri život svoj polaže za ovce.“ Jesmo li dostojni biti ovce Njegove? To će ovisiti samo o nama samima, a ne o mami, tati, bratu itd. Kakvi god da jesmo, Božja smo djeca i uvijek ćemo biti, nebitno jesmo li drugačiji po nečemu, Bog nas voli i poštuje jednako. Ovce u ovome evanđelju zapravo predstavljaju nas. Prikazuje kako nas Bog čuva i uvijek je tu uz nas. Život bez Njegove milosti, siguran sam, ne bi bio isti. Ne bismo imali razlog za sreću, za bilo čemu dobrim što smo napravili jer Bog ima uvijek plan za svakoga od nas i spreman nam je pomoći, no hoćemo li Mu uzvratiti jednako? Većina neće jer misli: „a zašto uopće uzvratiti jer On nije stalno uz nas.“ To je pogrešno razmišljanje jer zapravo On je uvijek tu i kad mislimo da nije. A zašto nam ne pomaže stalno? Odgovor je vrlo jasan. Moramo se nečemu naučiti u životu, a kako ćemo ako nekada nas ne pusti da sami nešto napravimo, ili da propatimo kroz određenu fazu zbog neke osobe ili slično. Svi smo različiti zar ne? Upravo je to ono što je Bog namjerno napravio kako bi nam bilo ljepše u životu i kako bismo naučili neke stvari koje neke osobe znaju, a mi,sami, ne znamo.