"Ja sam glas koji viče u pustinji:

Poravnajte put Gospodnji!"

Puno je glasova oko nas, puno svjedoka svjetla, znakova. Nije ni čudo da smo često zbunjeni, u mislima, pitamo se, istražujemo, pokušavamo pronaći odgovore. Kako znati što je ispravno i koji put slijediti? Ne znam, ali ono što mi se svaki put iznova potvrdi je to da je onaj glas, nekada tih, nekada glasniji, jasan, manje jasniji, a koji se nalazi u meni, često bio ispravan. Nekada ga je puno lakše potisnuti, nego poslušati. Ovim crtežom htjela sam dočarati taj glas, tu je, dio nas, često stopljen s drugim glasovima, mimoilaze se, slični su, ne znamo koji slušati, a opet, ako dobro osluškujemo, čut ćemo baš taj pravi..

"Ne bijaše on svjetlo
nego - da posvjedoči za svjetlo."