Isus nam u današnjem odlomku iz Evanđelja pokazuje bit osobe Ivana Krstitelja kroz niz pitanja. Ivan Krstitelj nije mekušac, neki povodljivi ili nestaloženi čovjek ili puki avanturist koji ide u pustinju kao na turističko putovanje.

U pustinju se ide da bi se u tišini mogao čuti Božji govor, ide se ako se čovjek želi susresti sa samim sobom. Svojim načinom života, Ivan Krstitelj nam pokazuje da ima važnijih stvari od jela, odijela, razonode. On zna što je bitno u životu. Nije pustolov koji hoće ljude privući k sebi, zavesti ih i prevariti. Takvog Ivana sigurno ne bi mogli naći u pustinji, već na dvorima, u sjajnoj odjeći.
Isus ukazuje na suprotnost između onoga što svijet nudi za lagodan i varljiv život i zahtjeva koji se traže za život ozbiljnih i uzvišenih ciljeva.
Ivan je, kao i svi proroci, navijestio Isusa, pripravljao mu put, ne ističući sebe. Time nam ukazuje vrijednost svih onih koji pomažu drugima u rastu i sazrijevanju, koji poučavaju. Hvala ti, Gospodine, za naše roditelje, učitelje, profesore, odgojitelje i sve one koji su u našim životima glas koji viče u pustinji, glas koji nam pokazuje put ka Bogu! Nagradi ih tako da, osim ozbiljnosti svojega poziva uvide i svu ljepotu koju taj poziv nosi!