U današnjem evanđelju Isus govori o talentima. Svjesni smo da smo svi različiti, različita duha i tijela, različitih mogućnosti i sposobnosti, ali imamo nešto zajedničko. Svi smo od istoga Oca, a on je tako darežljiv i daje nam se u svojoj ljubavi. Iako se često uspoređujemo s ostalom braćom i sestrama sa željom da sličimo njima ili čak da smo bolji, ne vidimo sebe onakvima kakvi jesmo - jedinstveni, neponovljivi, bogati... Razmatrajući o evanđelju vidjela sam čovjeka koji je poput tegle ispunjen Božjim darovima, talentima.
Zamišljam taj trenutak kad nas je stvarao, svakoga pojedinačno. Bog nas je tako precizno i strpljivo oblikovao, ulijevao svoju ljubav, svoje milosti i prosuo zrnca različitosti kako bismo se međusobno obogaćivali. Koja je to ljubav kad je baš nas izabrao, da nas je zavolio i prije nego smo nastali.
Ako vjerujemo da smo stvoreni na Božju sliku, svi ti darovi koje imamo su mrvice Njega, ono nešto što je otkidao od sebe kako bi se mi ujedinjeni suobličili Njemu. A Bog stvara i daruje samo lijepe stvari, svaki naš talent je predivan ako se koristi u dobru i Njemu na slavu. Svaki talent ima istu duhovnu vrijednost, netko više primi, a netko manje, ali svaki je bitan i trebamo uložiti jednak napor kako bismo ih umnožili. Darovani talenti nisu samo radi nas već i radi drugih jer mi nemamo nikakvu korist ni radost ako ih držimo samo za sebe. Ljubav se ostvaruje u dijeljenju i darivanju. I to je razlog zašto sam nacrtala teglu bez poklopca. Ako se zatvorimo, gušimo se te se ne možemo razvijati. No, kad se otvorimo drugima, Bog djeluje kroz nas, sve ono dobro izlazi iz nas, a drugi uživaju i prepoznavaju Njegovo djelo.