Gospodine,
Kada bismo barem i danas hrlili k tebi... Da te vidimo, da te dotaknemo, da te osjetimo. Ti si s nama, ali ponekad kao da to ne vidimo. Magla nas okružuje. Ne vidimo. Lutamo.
Sjetimo se rijetko ipak zatvoriti oči i zazvati tvoje ime. Pozvati te napokon u svoje srce. 
Tu si. Uvijek si bio tu, čekao. Čekao da otvorimo oči svojih srdaca i pustimo te da izvidaš naše rane. Otkloniš naše boli. Daš nam smisao.
Nije kasno. 
I danas si s nama. I danas se možemo dotaknuti tvojih haljina. O, samo kada bismo te zazvali... Samo kad bismo se htjeli prepustiti u tvoje svete ruke.
Gospode, ne daj nas od sebe.