Ovim crtežom željela sam prikazati razdijeljenost kada pokušavam 'sjediti na dvije stolice' tj. služiti i Bogu i nekom svom, premda i malom, bogatstvu. Između ta dva puta je ponor kojim sam željela prikazati kako stvarno ne mogu biti 'na pola' jer je život samo ondje gdje boravim s Bogom, a kad sam ni tu ni tamo, kao da sam blizu upada u takav ponor. Čin opraštanja dugova ovog upravitelja i Isusove riječi o nepoštenom bogatstvu i vječnim stanovima doživjela sam kao poziv na činjenje djela milosrđa. Oni kojima iskazujem milosrđe moji su zagovornici da budem primljena u vječne stanove. Domišljatost kojom je on to napravio poziva i mene da moja vjernost i ljubav za Gospodina budu domišljate i da tako upravljam onim što mi je povjereno, ali ne u vrijeme polaganja računa, kad bih djelovala iz nekog straha, nego da mi takav bude čitav život.