Kažu da sitnice čine život. A što ako sitnice i sitničavost preuzmu život? Što ako postanu centar naših života, dok se neke bitne stvari stavljaju sa strane? Dajući previše smisla tim besmislenim sitnicama, često zagorčavamo život i sebi i drugima oko sebe. Kada od drugih zahtjevam izvršavanje raznih propisa, gdje je moja pravednost? Mogu li drugi računati na mene? Vide li ljudi kroz moje postupke Božju ljubav ? 

Isus prekorava farizeje i pismoznance, ali ako budemo iskreni prema sebi i pogledamo u svoje srce, vidjet ćemo kako smo i mi često isti kao oni. Ljudi na vlasti, oni koji imaju moć, koji donose zakone i propise, ali i autoriteti u vjeri, teolozi, svećenici, vjeroučitelji - često budu farizeji i pismoznanci našega vremena. U svakoj situaciji kada se prema drugima ophodimo kao prema podčinjenima, mi smo ti pismoznanci i farizeji. 
Je li bitniji čovjek ili pitanje daje li desetinu, kako pere ruke, što dotiče? Koji su nam prioriteti u kontaktu sa drugima? Jesam li ja svojoj obitelji, na radnom mjestu, školi, župi teret i cjepidlaka koja uvijek zna sve najbolje ili se odnosim prema drugima pravedno? Iz obilja srca usta govore (Lk 6,45)! Ispitajmo svoja srca kako bismo znali naći kompromis između običaja i pravednosti!