„… Sve je mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala…“
Da budem iskrena, ovaj crtež je nastao na način da mi je kiša namočila jednu skicu i jako mi se svidjelo ono što je nastalo. Mislila sam kako to moram iskoristiti i onda sam pročitala ovo evanđelje. Linije u lijevom donjem kutu predstavljaju Isusove ispružene ruke. Uvijek otvorene za nas, pruža nam ono što nam treba, samo to često ne vidimo, mimoilazimo se u želji da se pronađemo. Gornji dio crteža predstavlja gomilu koju muče, proganjaju nečisti dusi. Predstavlja sve nas, naše kretnje, lutanja i pronalaske, misli, želje, čežnje, strahove… Zato su boje toliko izmiješane, djeluju kao da se kreću po papiru. Koliko su lijepe, poticajne i inspirativne, toliko su uznemirujuće i pridodaju nove misli onim starima. Koje niti povlačiti? Koje boje slijediti? Pratim li ispravne nijanse? Kako nešto toliko apstraktno u trenutku može postati tako čisto i jasno? Zašto moja svakodnevica, realnost, ono u što sam 'sigurna' za sekundu postaje najveća nepoznanica? Sve ima svoje… Prati nijanse boje kojom kreneš, iskušavaj niti koje su ti pružene, svaka boja nosi nešto novo, neko novo iskustvo koje te uči te ukazuje kamo i kako dalje. Ma ima ova kiša puno dobrih strana, a ovaj papir je to definitivno iskusio. Ponekad zatvori kišobran i pusti njenim kapljicama da te dotaknu.