Tko ima uši, neka čuje! Tako kratka rečenica, a toliko snažna. Možemo imati uši, slušati, a ne čuti. Oglušiti se na Božju riječ je lakše nego biti ratnik. A On nije došao da nam povlađuje već nas zove na promjenu i borbu, da iskoračimo iz osrednjosti. Biti Kristov ne znači imati lak i neopterećen život, već naprotiv, biti u stanju pripravnosti, biti vojnik koji se bori, umire sebi i daruje za drugoga, svojim životom svjedočiti Njegovu prisutnost, pronalaziti tu istinsku radost i kad je ne vidiš i kad je najteže, gledati u visine i kada si na samom dnu.
Razmišljajući o ovim riječima naslikala sam Isusa propovjednika, širom otvorenih očiju da se vidi ta vatra kojom gori kad priča o obraćenju i kraljevstvu - našoj domovini. Ne može zamisliti raj bez tebe, želi te pored sebe, želi te obući u bjelinu i proslaviti u nebu.
Isusov govor o zrnju i tlu je slika Njegove Riječi i nas. On se daje svima potpuno jednako, a hoće li ta Riječ zaživjeti u našim srcima, to ovisi o nama. Postoje ljudi koji su poput kamena ili suhe zemlje, nesposobni primiti, njegovati i darovati Božju riječ. Postoje i oni koji se trude obrađivati svoju zemlju, raditi oko svojega srca, a u tome nam pomažu ispovijed, euharistija, post, molitva i sv. Pismo, kako nas Gospa uči. Njegujući svoje srce, odstranjujemo kukolj te otvaramo vrata dobroj Riječi, Riječi koja se umnaža, i ne samo da ćemo mi uživati u plodovima već i oni oko nas.