„Da budu jedno kao što smo mi jedno“ (Iv 17, 22)

Jednom prilikom dobila sam na poklon blagoslovljen privjesak neobičnog oblika za koji isprva nisam znala da je to znak Presvetog Trojstva. Kad sam u molitvi i kontemplaciji, nekad „osjetim težinu i toplinu“ tog privjeska, rekla bih postanem ga odjednom svjesna i pomislim na blizinu Trojstva. Vjerujem da je uvijek tako, kad smo u molitvi... mada je meni to toliko nedokučivo i nepojmljivo. Sjetim se odmah pouke dječaka koju je sv. Augustin dobio kada je pokušao dokučiti Trojstvo... i kako kaže: „Ako vidiš ljubav na djelu, vidiš Trojstvo“. Dovoljno je kako bismo svoje najveće štovanje ukazali Trojstvu da „uvijek pobožno činimo znak svetog križa i da pobožno i s najvećim poštovanjem izgovaramo riječi: Oca i Sina i Duha Svetoga!“ (sv. Augustin). Zato mi je drag ovaj privjesak; željela sam njegovu tajnovitu ljepotu prenijeti na papir noseći se Isusovom molitvom za nas, koju smo čitali u duhovskom tjednu, – „da budu jedno kao što smo mi jedno“ (Iv 17, 22)