Ovom slikom sam htjela na jedan poseban način iskazati današnje Evanđelje koje se svakodnevno odvija i u našemu životu. Cilj mi nije bio predstaviti susret Isusa, Marije i Marte, nego srce. Martino, Marijino, naše.
Lijeva strana je pripadala Marti. I općenito označava koliko smo mi opterećeni nepotrebnim stvarima, nešto što zaista nema veliku ulogu u našem životu. Sivo je, jer srce koje je u stalnim brigama, nema u sebi radosti. Ono je okovano trnjem, kako je to Isus nama lijepo objasnio u prispodobi o sijaču, kada trnje uguši sjeme/plod. 
Desna strana pripada Mariji i svima koji svaki svoj dan usmjeravaju na Isusa. Svaku svoju radnju, svaku svoju misao. To je srce koje se usmjerava na ono važno, na izvor. Srce koje uvijek izdvaja vrijeme za Boga i koje je puno povjerenja da Bog sve vodi. Takvo srce je slobodno, radosno i puno "boje". 

Sada se postavlja pitanje, kakvo je moje srce?
Jesam li predan/a Bogu ili brigama? 
Da li već živim u budućnosti ili živim sada, za čovjeka, za Boga?
Imam li vremena za Boga i koliko Mu se posvećujem?