Ovaj ulomak iz evanđelja, iz Isusova govora na gori sadrži teške zahtjeve. Isus govori o nekim zapovijedima iz Starog zavjeta. On ih dopunja, objašnjava i daje nam kontekst u kojem ih trebamo gledati i živjeti. 

Kada nekoga vrijeđamo, često naše misli stvore i dodatne negativne "želje". Ako nekoga promatramo kao predmet ispunjenja osobne požude, umanjujemo mu dostojanstvo Hrama Duha Svetoga i sliku Božju na koju je stvoren. Kada se zaklinjemo, koristimo se krivo Božjim imenom.

Sami sebi, pretpostavljam, ne želimo zlo, ne vrijeđamo se, ne omalovažavamo se. Zašto onda imamo potrebu to činiti drugima? 

Mislim da je Isus, kroz ovaj ulomak želio svakome od nas otvoriti oči i učiniti da shvatimo svoje postupke. Dao nam je ključ- kako vršiti zapovijedi. Dao nam je ključ ljubavi.