Nije kraljevstvo Njegovo bilo od ovoga svijeta, nije Ga krasila zlatna kruna, trnovu je zbog nas  prihvatio, nisu Ga resili ni ukrasi ni nakit, svoje je lice krvlju uresio, suzama kao biserima. Dao je da Ga do kraja ponize, nije ni riječi rekao. “ Ti si dakle kralj?” pita li su, a nisu znali tko pred njima stoji. Nisu znali, zato su to učinili.“Zar si ti kralj?” odzvanjalo je dvorima Pilatovim. Odzvanjaju i sada, iste te riječi jer ni mi ne znamo tko je Taj što pred nama stoji i tko je Taj koji za nas svoj život daje. Zar ne znamo da je On naš kralj?