Crtež koji sam nacrtala je u biti strip. Jako osoban i emotivan. Plavom bojom je dočaran krevet u kojem sam ležala na intenzivnoj. Ispred mene su bila dva prozora, a ispod njih moji mama i tata koji su naglašeni zelenom bojom. Ovo Evanđelje me posebno podsjetilo na taj dan. "... naći ćete spokoj dušama svojim..." Dok sam ih gledala kako strpljivo satima sjede na stolicama uz mene, točno sam vidjela kako Isus kaže da su uzeli na sebe svoj križ noseći ga u poniznosti. Spokojno u mirnoći. A to možemo samo u Gospodinu. Uzeti svoj križ u ovim teškim trenucima. Njih je Bog vodio da sve izdrže uz mene. Osnažio ih vjerom u dobro. Dovoljno im je bilo da me pogledaju. Svi smo znali da je tu, On, najveći. Bog nas je odmorio, učvrstio, i dao duboku vjeru nadalje. Ovaj trenutak gdje sam ih gledala dok su ponizno satima bili uz mene. Bez riječi rečene jer nisam mogla pričati pokazuje nam svima kako Gospodin odmara i u križu života. Jedini odmor nam je u Isusu. 

Doživi taj odmor u Njemu.