I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.  

 
Ove dvije rečenice su me duboko ganule. Naš Gospodin Isus čini sve novo. Obnavlja razorena srca, razorene domove, obitelji i gradi most do svakoga čovjeka i do srca svakog čovjeka. No, mi se često plašimo nečeg novog, jer smo naviknuli na ustaljenu rutinu, na vlastitu bol, na našu komfor zonu. Postali smo gluhi i slijepi za tuđe potrebe, ali u zadnje vrijeme i za vlastite. I tako plašeći se novih izazova, novih avantura i novih promjena često se dogodi da i mi "zamolimo" Gospodina da ode iz naše blizine, da nam ne remeti "mir" , jer odnos s Bogom zahtjeva suradnju, naše vlastito odricanje od starog načina života i spremnost na novi, s Gospodinom. I tako često iz vlastite lažne sigurnosti i straha - propuštamo ljepotu života kojeg nam Isus nudi.