Ljudi puni prezira i osude dovode Isusu ženu, grešnicu, kako bi je i On osudio. No, čini se kao da ih Isus pisanjem po pijesku ignorira i tjera, a sve kako bi ostao sam sa ženom te joj pokazao snagu i veličinu svoje ljubavi i svoga oprosta. Osim što nam ovaj događaj govori o tome koliko nas Isus ljubi i kako nas nikada ne osuđuje već nam je uvijek spreman oprostiti te kako je spreman učiniti baš sve kako bi, i onda kada smo „najveći“ grešnici, ostao nasamo s nama, razgovarao s nama, pružio nam utjehu i sigurnost, on nam također pokazuje i što to znači prava kršćanska ljubav i kako bismo se mi trebali odnositi prema drugima. Pokazuje nam ovaj Isusov pothvat i ono o čemu je govorio nadbiskup Josip Stadler kada je rekao: „ Kršćanska ljubav ne isključuje nikoga, niti ikada može prestati; jer bio naš bližnji ma kakav, on je uvijek stvorenje Božje, on je uvijek slika i prilika Božja; a budući da je on to uvijek, uvijek nas veže i dužnost da ga ljubimo.“