"Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!"

Isus je među nama svaki dan, u onom malenom, gladnom ili možda nesretnom, možda kao odbačena osoba, koju stalno viđamo na istim mjestima.
Možemo zastati, ali možemo i okrenuti glavu i samo zaobići, jer uvijek nalazimo razne izgovore...
Žalim ju, a ne pitam se "jeli u toj osobi ključ mog spasenja?". To ne mora biti koja kuna, već može biti koja topla, blaga riječ ili neka ona stvar koju si nekidan ionako mislio baciti ili nešto hrane što imaš u torbi. Može, ali nije. Uvijek opravdanja. Tko zna što će on s tim napraviti, na što će baciti taj novac,...
Ali Bog zna. On zna. Bog bi znao i što će siromah učiniti s time što si mu dao, ali ovako samo zna da nisi učinio ništa. Ne stavlja On uzalud takve ljude u naš život. Svaki dan si popločavamo put, samo je pitanje da li prema vječnom životu ili vječnoj muci. Zato nemojmo okretati glavu od potrebitih, ali nemojmo ni pomagati samo da bi se mogli pohvaliti, nemojmo tješiti nekoga samo da ga skinemo s vrata, nemojmo uputiti lijepu riječ pa onda zakolutati očima. Zaboravimo na opravdanja; «u gužvi sam ovih dana pa ću biti bolji čovjek drugi tjedan.»
"Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari. Ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi." -Sveta Majka Terezija