"A on se sklanjao na samotna mjesta da moli." // Lk 5, 16

Za vrijeme svog hodočašća, Isus ozdravlja ljude cijelo vrijeme, svijet hrli k Njemu, žele slušati Njegove riječi koje iscjeljuju i ozdraviti od svojih bolesti. Prepoznali su u Isusu liječnika duše i tijela. Isus je sigurno bio umoran od hodanja, ispunjen različitim emocijama i događajima nakon cijelog dana. Sigurno je trebao odmor. Gdje ga je nalazio? Pismo nam kaže da je Isus često znao odlaziti na samotna mjesta da moli. Znao je da jedino u Bogu može pronaći pravi mir, odmor, snagu. Okrepa Isusovoj duši bila je u razgovoru s Ocem, u osluškivanju, u izvršavanju Njegove volje. U tišini zvjezdane noći i u svježini ranog jutra, Isus podiže oči k Nebu i pjeva psalme Stvoritelju, a duh se uzdiže u zagrljaj Ocu. Nek i naše oči budu uvijek usmjerene prema Nebu dok hodamo ovom zemljom. I nek i naša duša nađe odmor u Bogu. To je naš spas i naša nada.