„Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio.“ (Ps 138, 3)

Čovjek dolazi iz mraka, traži novu nadu, radost. Traži Krista. Odjeven u zeleno, slobodnom se voljom u srcu već odlučio za Krista. Njegovo tijelo nagovještava njegovu želju, korak mu je čvrst, ruka odlučna. Zakoračio je, srcem pokucao, no vrata su nevidljiva. Bogu ne trebaju vrata, on je uvijek prisutan. Tko ga zaište, kolika dobra će mu udijeliti u svome Svjetlu i Radosti i vječnoj Ljubavi.

„Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.“