Bilo je dana kad bi se brinula da mi je svejedno za Božju riječ, da ništa od tog ne shvaćam ili kad bi se pitala ta gdje je više taj Bog, zašto nemam osjećaj da sam mu blizu. Bila bih nekad kao ona biljka opletena trnjem ili kamen od kojeg se zrno odbije na sušno tlo… brinula sam se i za sebe i za druge zatvorena srca za blago koje nam Bog daruje. Jednom me je utješio jedan svećenik rekavši da se svatko od nas tu i tamo nađe u nekoj od situacija iz današnje prispodobe, ali jesam li promišljala kakav je sijač taj naš Isus. Vrlo neobičan i van neke ljudske logike. Zašto? Tko bi se tako ponašao sa svojim sjemenjem? Rekao je da se ne brinem jer Isus uvijek daje, daje obilato, ne štedi, neće stati davati, ne želi nikog zakinuti… I ma kakav mi dan ili raspoloženje ili neshvaćanje ili suhoća, Isus me dariva. Nekad na to zaboravim. Trebalo mi je ovo današnje evanđelje. Ne zaboravi, Isus te uvijek dariva i hrani, dragi brate, draga sestro. BVB