"Što češće preko dana (...) predoči si dušu u Božjoj blizini; pogledaj što čini Bog i što ti činiš; vidjet ćeš da su Njegove oči uprte u te i neprestano te s neizrecivom ljubavlju gledaju; tada reci: Bože, zašto i ja Tebe ne gledam bez prestanka, kao što bez prestanka Ti gledaš mene?
Zašto Ti tako često misliš na mene, a ja, Gospodine, tako rijetko na Tebe? Gdje smo, dušo moja? Jedino nam je pravo mjesto Bog, a gdje smo mi?
Kao što ptice imaju gnijezda na drveću da se sklone kad zatreba, kao što jeleni imaju grmlje i šikaru gdje se kriju i ljeti u hladovini rashlađuju, tako i naše srce, Filotea, mora iz dana u dan pronaći kakvo sklonište, bilo na Kalvariji, bilo u ranama Gospodina Našega ili pak na kakvome drugom mjestu u njegovoj blizini, da se umiri i otpočine nakon jednog, a prije drugoga vanjskog posla, te da u njemu kao u tvrđavi bude sigurno od napasti. Blago onoj duši koja uistinu pred Gospodinom bude mogla reći: Ti si moje utočište, moja sigurna obrana od kiše i sjena protiv žege.’ (Ps 30,3)."

// Sveti Franjo Saleški