Isus je stalno tu kraj nas i osluškuje. On nas sve imenom poznaje i čeka da Mu  se obratimo. Naš ego je toliko jak i moćan da nam otežava hod i toliko je snažan da razara i nas i sve oko nas. Ego nas vuče u dubine i tamu. U tami nema radosti, nema živosti tamo je sve veći mrak i sve nas više vuče u dubine. To je tvrdoća i sljepoća našeg srca i tada trebamo liječnika jer smo slijepi. Sljepoća srca je puno teža bolest od gubitka vida. Treba ponizno stati pred Isusa i moliti ozdravljenje. On je tu. On je vrhunski liječnik. Naša poniznost lomi sve okove, ruši sve prepreke i dozvoljava da Isus u nama zapali ponovo oganj ljubavi. On nas je i stvorio da bi ljubili i da bi ostavljali za sobom miris ljubavi. Naša srca su za ljubav stvorena. Zato ponizno molimo i dozvolimo Isusu da budemo instrument preko kojeg će On najljepše melodije stvarati. Molimo Isusa da nas ozdravi i iz najmračnijih dubina izvuče. Mi smo stvoreni da bi u svjetlosti živjeli. Mi smo stvoreni da bi ljubili.