Nacrtala sam Isusa kao dobrog Pastira i nas kao Njegovo stado, Njegovu svojinu. On nam daje sve potrebno u životu, hranu, sklonište. A uvijek nas poziva na dublji odnos s Njim. Poziva nas da prođemo kroz Njegova vrata, kroz Njega i tad ćemo shvatiti da je sve što trebamo samo On. Isus jedini može ispuniti sve naše čežnje. On se jedini može brinuti za našu dušu kao Pastir, na tako predivan način i tako pažljivo, držeći ju na dlanu. 
On nije udaljen, nije daleko od nas, nego se spušta k nama, prigiba svoje koljeno i čeka nas da Mu dotrčimo u zagrljaj. Njegov pogled odražava Živo vrelo koje nosi u sebi, Živu vodu za kojom toliko čeznemo. Njegov glas kao žubor bistre, čiste vode, zove te imenom, daje ti identitet Božjeg djeteta. Koliko tek Isus čezne da ti da piti Žive vode, da prokola čitavom tvojim bićem, oživi svaki suhi, umorni, slomljeni dio tebe, da se sjedini s tobom i da novi Život.
Sjedni kao ovčica do Isusovih nogu, uživaj u Njegovoj prisutnosti, osjeti mir koji vlada oko tebe i u tebi i odmori se na Isusovom srcu, osluškujući otkucaje Njegovog srca koji polako postaju i tvoji.