"Dokle god imaju zaručnika sa sobom ne mogu postiti."

Kad smo sa Isusom imamo sve: mir, ljubav, snagu, povjerenje da će sve biti dobro. On nam to daje, On ispunjava svaku pukotinu u našem srcu i ispunjava je ljubavlju. Obnavlja i ozdravlja sve što je uništeno i razoreno. Trebamo imati samo u Njega povjerenje, a povjerenje se stječe postepeno. Mi volimo držati sve u šaci i volimo vladati situacijom, zato nam i je problem Njemu prepustiti. Mi to čvrsto držimo tako da već vrištimo, vičemo, jaučemo. To nas boli, ali mi ne puštamo. Predati Njemu problem, bol, tugu, strah - to je jako teško. Trebamo se samo otisnuti na pučinu i Njemu nasamo to sve reći. Taj susret s Njim nasamo, susret naše nutrine i boli, tu je plač, tu su jauci. Naše srce je ispunjeno trnjem. Dozvolimo Isusu da vadi trn, jedan po jedan, iz našeg srca. Pođimo u tišinu, pođimo u našu nutrinu, pođimo u osamu jer tu ćemo Isusa naći i On će nam rane iscijeliti. Na pučini s Njim se hranimo kad naiđu oluje da možemo ostati čvrsti. Imaj povjerenja u Isusa.