Dok sam bila mlađa, Petrova računica mi se činila tako mizernom, uvijek sam se pitala zašto ne bi opraštao više, češće... Sada ga bolje razumijem. Kada te netko povrijedi, oprostiš jednom, oprostit ćeš i drugi put, ali.. Svaki put, sve teže i teže.
Petrova velikodušnost zaustavila se na broju sedam, koji je osobito simboličan, označuje puninu, savršenstvo. Isus nastavlja tamo gdje se Petar zaustavio. Zato opraštanje, kako ga Isus poima, nema kraja, nema broja. Sedam pomnožen sa samim sobom simbolizira beskonačnost. Isus ide dalje i ne postavlja granice koliko god one velikodušne bile. On želi da uvijek opraštamo.
Kao primjer navodi dug koji je nezamislive veličine (deset tisuća talenata je stotinu milijuna denara-dnevnica). Veličanstven je kralj koji takav dug oprašta! Takav je naš kralj! Naš otac nebeski rasipan je u svojem praštanju,njegovo praštanje nadilazi svako naše poimanje i upravo sam to željela prikazati kroz ovaj crtež, nepresušni izvor praštanja u sakramentu ispovijedi - pomirenja!
U Očenašu molimo svaki dan: Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Jesmo li svjesni riječi svoje molitve? Bog će s nama postupati kako mi postupamo s drugima i zato molimo za milosrdno srce, da znamo drugima oprostiti i od drugih tražiti oprost.
Gospodine, daj mi poniznost da molim za oprost i velikodušnost u praštanju drugima!