Velika subota je dan iščekivanja tek onoga što dolazi. Žene su bile prve koje su čule da je Isus uskrsnuo. Stvaralo im je zbrku jer nisu mogle razumjeti što to znači "uskrsnuo je". A učenici su naime mislili da su sve izmislile. Petar zbog krivnje u srcu odlazi trčeći na grob da provjeri i on ga nalazi praznog, Isusa nema. Ne samo da više nema Isusa, nego nema ni tijela. Prazninu groba poistovjećujem s prazninom u našim srcima nekada. Kao ove tamne boje na crtežu kojima pokazujem da sumnjamo, borimo se i zavlači nas negativnost nekada. Toliko uporni i tvrdoglavi smo da i mi čekamo i tražimo znak od Isusa. Znak da je i u praznini koju osvjetljava kao što je na crtežu i naslikano. Prodorna svjetlost koja dolazi iz unutrašnjosti groba. To je svjetlo Kristovo koje prodire kroz tminu ove noći i tamu smrti. Pobjeđuje je! Isus živi, i mi živimo u Njemu i s Njim. Misterij velike smrti kojeg danas razmatramo bit će svladan zauvijek. Bog koji nas je stvorio uzdignuo je našeg Isusa iz mrtvih. Dok promatramo ovu sliku Evanđelja pripremamo naša srca za Vijest života. Prazan grob će ostati zauvijek takav kao znak da se i naši životi neće završiti, nego biti preobraženi s Kristovim. Svi ćemo počivati u zagrljaju Isusa koji priprema za nas u vječnom životu. "Ova noć je prijelaz iz ničega u život, iz nevjere u vjeru, iz ropstva u slobodu, iz grijeha u obraćenje, iz ludosti u mudrost, iz laži u istinu." 
Otvorimo se njemu koji se iz mrtvih vratio u život i pronosimo svijetom, u vlastitom tijelu, slavu Njegova uskrsnuća.