Gospodine, koračaš i danas sa mnom, ali kako da Te prepoznam? Slušaš moje jade, moje sumnje i borbe. Odgovaraš mi unatoč mojoj nevjeri. Zaboravljam koliko sam ljubljena, koliko si ovdje prisutan. Ne bijah zahvalna na Tvojoj blizini, na mogućnosti da Te svaki dan grlim. Pitam se gdje si, Gospodine. Ne pronalazim obrise Tvoga lica i ne čujem melodiju Tvoga glasa.

A gle što sad činiš. Pronašao si me. Utišao si svijet kako bih Te čula. Usporio si korake, produljio si dah. Učinio si da ostanemo sami, Ti i ja. Učinio si da gledam u Tebe i da čeznem za Tobom, da gorim za Tobom. Probudio si u meni neugasivu čežnju. A tako sam Te potrebna, Gospodine. Nedostaješ. Cijelo moje biće čezne da se Tobom natopi, da me prožme Tvoja ljubav, pa da svaka pora u meni kliče od radosti. Premda ne znam kako ljubiti Tebe, Gospodine, Ti ljubi mene. Moje srce ne zna, ali Ti možeš. Molim Te, ostani ovu večer pored mene. Molim Te, ne idi dalje. Ostani i bdi ovu večer sa mnom. Skupi ove moje suze i načini od njih molitvu da uskoro svane dan kad ću se pronaći u Tebi, a Ti u meni, premili Gospodine.