U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.

40 dana, Isus bijaše u pustinji. Kada se spomene pustinja, ljudi pomisle na samoću, vrućinu, žeđ te ostale teške uvjete. Pustinja kao takva i predstavlja određenu borbu. Borbu za životom, traganjem za pravim putem i žrtvu koju proživljavamo. Samim time što je bio u pustinji, Isus je proživljavao sve te stvari kao i svatko od nas u životu. Bio je čovjek poput nas pa je također osjetio što je žeđ, glad te se borio s kušnjama. Ono što možemo naučiti iz današnjeg evanđelja jest da se nikada ne predajemo tim kušnjama i da nikada, koliko se god to nama činilo da jesmo, nismo sami. Iako je bio u pustoši, Isus nije bio sam. Anđeli su bili ti koji su mu služili. Tako i mi moramo znati da, usprkos svim našim strahovima i kušnjama i kada se osjećamo usamljeno i napušteno, nismo sami. Bog je onaj koji je uvijek uz nas i nikada nas ne ostavlja same.