Govorkalo se ulicama o nekom čovjeku imenom Isus. Nisu to bile samo tek neke priče jer primijetila je kako ljudi prepričavaju događaje vezane uz njega. Naučila je dobro primjećivati promjene u ponašanju ljudi, značaj određenih komešanja u širem okruženju, nagovještaje nedaća… Dobro je znala svoje mjesto u društvu… Tako je sve više slutila da njenoj kćeri nema spasa. Dosta se razlikovala od druge djece njene dobi, sve je manje ličila na sebe od onakve kakve je se sjeća, od one koja joj je ulijevala nadu. Kako je to previdjela. Bilo je tako situacija kada je znala da njena ponašanja nemaju veze s ičim naravnim, i tražila je pomoć na raznim mjestima, u raznih ljudi. Ništa. Pazi, a onaj Isus, izgoni đavle. To nisu bile tek samo neke priče… Pitala sam se, dakle, što ju je nagnalo da svom silom otrči Isusu. Dobro je znala svoje mjesto u društvu. Često su je na to podsjećali. Od kuda Isus dolazi, kojem narodu i rodu pripada, dobro je znala, i da u tome ona udjela nema, dobro je znala. Još k tome žena, bez nekih vrlih prava, možda i sama. Dobro je znala svoje mjesto u društvu, a ipak nalazi se pred tim čovjekom, na koljenima, vapeći mu zadnjom nadom. 
Opet je netko podsjeća na njeno mjesto u društvu. Slabi njena nada, no i dalje gleda u njega. Njegovo lice, njegovo držanje, njegov pogled, njegovo… podsjeća je na njeno mjesto, no ona se ne osjeća poniženom, jošte na koljenima. Dobro je znala što znači dati od sebe za dijete i tu je u pravu, govori mu: „da, Gospodine“. Isus je dalje promatra. Mogao je jednostavno reći „pusti da se prije nasite djeca“ i ništa više. U njoj se nešto prelama. Riječi su odraz našeg unutarnjeg - jer ne bi mu tek tako odgovorila i to na način po kojem postaje i ostaje od Boga uslišana. Mogao je jednostavno reći „pusti da se prije nasite djeca“, ali drugom rečenicom želio je samo nju i njeno srce. Ništa drugačije ne gleda i nas kad mu takvi dolazimo… i ništa nam manje ne želi od onog što je želio njoj.
Volim promišljati kako je vodila svoju kćer tamo gdje bi bila kakva prilika da čuju govor tog nekog Isusa.
Da, životna prekretnica dvaju „psića“ po kojoj i dvije tisuće godina nakon učim o ljubavi, o životu, pronalazim utjehu i slobodu, da, baš sada.