Ovih dana kada se spominjemo naših pokojnih, želim s vama podijeliti iskustvo kako Gospodin može progovoriti i kroz slikanje. Uzeo sam platno, boje i kistove, no nikako nisam mogao početi slikati. Silno sam se trudio zamisliti sliku, izmisliti nešto novo, no nikako nije dolazilo. Zamolio sam Gospodina da On preuzme kistove i neka me vodi. Na trenutak sam izgubio osjećaj za prostor i vrijeme. Boje su se jednostavno slagale po platnu. Gledao sam u završenu sliku i vidio da gospodin pod kišobranom jako liči na moga pokojnog djeda. Iako ga nikada nisam upoznao, baka mi je često pričala o njihovoj ljubavi. Gledajući bakin osmijeh i žar u očima, mogao sam osjetiti kako je djed živ, iako je prošlo 30 godina otkada su se zadnji puta vidjeli. Razmatrajući sliku, uočavam kako Gospodin nekoga čeka. U pozadini svjetla na stepenicama vidim odraze gospođe koja dolazi. Pomislio sam kako će to biti jednog dana susret bake i djeda. Moje razmišljanje prekinuo je telefonski poziv gdje mi je javljeno da je baka umrla. Ostao sam u miru i nisam nikome mogao objasniti da ja to “znam” i da mi je Gospodin to pokazao preko slikanja. Gospodin nam preko čudesnih stvari i događaja progovara. Molimo se za dar duhovnog zaključivanja. A naše pokojne neka Gospodin raširenih ruku dočeka.