Lik Zakeja me doista nadahnjuje, ohrabruje i fascinira. Zakej je bio pravedan, ali zbog samog svog zanimanja/zvanja, ljudi su ga osuđivali i ugnjetavali. Njegov nizak rast me upravo asocira na to - što se događa kada nas netko ugnjetava. Kako se često "smanjujemo" odnosno povlačimo u sebe. U tom trenutku teško uspijevamo bilo što dobro vidjeti. Težimo ka višemu, ali konstantno ugnjetavanje nas potiskuje. Trenutak Zakejeva uspinjanja na drvo je trenutak kada odlučimo svoj pogled usmjeriti na više - ka Isusu Kristu, Bogu koji nas istinski ljubi. I prije nego li usmjerimo svoj pogled, Bog svoje korake usmjerava našem ugnjetavanu srcu. Kada napravimo jedan korak ka Bogu, On prema nama napravi dva. Svojim pouzdanjem otvaramo srce za susret s Gospodinom i nudimo mu dom. Tada dolazi On, naše spasenje, da boravi u nama. Zbog toga sam nacrtala samo trenutak kada je Zakej došao na drvo. Drvo života, spasa. Trenutak njegova pogleda ka Isusu Kristu.