Čitajući evanđelje razmišljala sam o tome kako su učenici i apostoli jedni druge dovodili u odnos s Isusom. Što se u njima sve dešava i budi da odmah u zoru drugi dan svojima pričaju o susretu s Isusom, na svakom od nas je da sami za sebe o tome promišljamo, maštamo, prisjećamo se… tko zna što ćemo sve lijepog o Isusu otkriti. Mene je više fasciniralo to kako, čim bih pomislila na njihovo međusobno poticanje na susret s Isusom, prisjetila bih se lančane reakcije, izmjene tvari i energije u nekom ekosustavu te na radost koju su u meni ove godine posebno izazivale božićne lampice. Odlučila sam se za apstraktni prikaz navedenog s mišlju – samo da bude veselo. Tako određeni krugovi određenih boja predstavljaju likove iz evanđelja, ali tu su i mnogi mnogi drugi koji tek treba da se susretnu. O, kako je lijepo susresti Isusa!