Na ovom triptihu pokušala sam zamisliti da sam ja Petar, da mene Isus upućuje pitanje, a ja ga gledam kroz svojevrstan objektiv koji se postepeno otvara. U ovom triptihu svaka slika prikazuje jedno pitanje. U prvom je Isus meni dalek, ne shvaćam ozbiljno to pitanje. Još spavam jer – jutro je još. U drugom slika je jasnija. A u trećem Kristovo je lice najsvjetlije, najjasnije. Moj pogled je bistriji. U donjem desnom kutu treće slike je pijetao. Ovaj me prizor i trostruko ponavljanje pitanja „Ljubiš li me?“ podsjeća na noć i jutro kada je Petar tri puta zatajio Isusa. Sada je situacija drugačija, ali ista. Među svojima je, nema opasnosti, još ne razumije, treba mu vremena, ali postupno mu se otvara pogled, otvara mu se srce, a Isus mu najavljuje veliku odgovornost i ukazuje veliko povjerenje za događaje koji predstoje. Nazvala bih ovo triptihom u dva čina.