Uvijek mi je zanimljiv trenutak u kojem se Isus povlači u osamu. 
Pokazuje važnost bivanja sa samim sobom. Pogotovo u današnjem svijetu u kojem smo konstantno okruženi ljudima, i stvarno i virtualno, a u svemu tome se često osjećamo osamljeno/usamljeno. 
I biti sam sa svojim mislima, koje gušimo morem informacija koje nas neprestano okružuje. 

A samo u osami možemo čuti šapat laganog lahora.